Subota Srp 22

Hrvatska 91. i 92. godine

HRVATSKA 1990. -1992.

Ta su se zbivanja neposredno osjetila i u tadašnjoj Jugoslaviji, dapače, uvjetovala su prilike i odnose u toj umjetnoj višenacionalnoj tvorevini. Demokratski procesi, koji su u zemljama Srednje i Istočne Europe doveli do bitnih društvenih i političkih promjena – «revolucija svijeća» u Madžarskoj ili «baršunasta revolucija» u Čeho-Slovačkoj, nisu, dakle, mogli mimoići bivšu jugoslavensku zajednicu. U Hrvatskoj se, kao i u Sloveniji, postavilo pitanje ostvarivanja nacionalnih prava koja su u federativnoj državi bila negirana. Godine 1989. pojavljuju se različite političke skupine, bez obzira što za njihovo djelovanje nisu postojale zakonske osnove. Postupno je jačala ideja o prelsku na višestranački politički sustav, i to kao izravna reakcija na zaoštravanje gospodarske i društvene situacije u Jugoslaviji. Razvitak događaja u Srbiji jasno je otkrio težnju za velikom Srbijom, te prekrajanjem unutarnje granice Jugoslavije, jer autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo izgubile su svoju autonomnost i priključene su jedinstvenoj srpskoj državi. Istodobno se svojata Bosna i Hercegovina i pojedini dijelovi Hrvatske. Nasuprot tim i takvim srpskim presizanjima Slovenija je jasno istaknula pravo slovenskoga naroda na samoodređenje, uključujući i odcjepljenje. Pojava višestranačkog političkog života u Hrvatskoj bila je, iako ilegalna, burna i nagla. Hrvatska najšira javnost vrlo je brzo pozitivno reagirala na pojavu višestranačja, te su se pokrenuli mehanizmi za njegovu legalizaciju. Osnivanje Hrvatske demokratske zajednice, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, 17. lipnja 1989. kao masovne, narodne i političke snage, pa i drugih političkih stranaka, bitno mijenja hrvatsku političku zbilju. Nakon dugotrajne «hrvatske šutnje», jasno su istaknuti hrvatski nacionalni interesi, u sklopu kojih i pravo hrvatskoga naroda na samoodređenje.

Dana 29, rujna 1989. Sabor se u vezi s raspravom o sigurnosnom stanju opredjelio za demokratsku pravnu državu, pa i politički pluralizam. CK SK Hrvatske se 10. prosinca 1989. odriče monopola vlasti i pokreće izradbu novoga izbornoga zakona i ustavnih promjena. Dana 14. veljače 1990. prihvaćanjem amandmana na Ustav službeno je priznat višestranački politički sustav u Hrvatskoj, a donošenje Zakona o izboru i opozivu zastupnika 15. veljače omogućuje prve poslijeratne višestranačke izbore koji su raspisani za 22. travnja i 6. svibnja 1990.

Prve političke stranke u Hrvatskoj registrirane su 5. veljače 1990. Na prvim izborima pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica (od 350 mjesta u Saboru osigurala je 205). Ta je pobjeda bila rezultat jasnog programa demokratskih promjena koje su jamčile demokraciju i građansku ravnopravnost, bez obzira na etničke, vjerske i druge razlike. Istodobno, ona je bila nedvosmislen izraz težnje hrvatskoga naroda za ostvarenjem svojih prirodnih prava na vlastitu i samostalnu državu. Dana 30. svibnja 1990. HDZ preuzima vlast, konstituiran je prvi poslijeratni višestranački Sabor. Taj se dan u republici Hrvatskoj slavi kao Dan državnosti. Predstavnici oporbe dobili su sukladno izbornim rezultatima i odgovarajući broj mjesta u tijelima Sabora. Uz to, vodilo se računa i o nacionalnoj zastupljenosti, pa je prema tome i dio Srba dobio više položaja u samoj strukturi vlasti.

Sabor je na trećem zasjedanju 25. srpnja 1990. prihvatio Ustavne amandmane kojima su se stvorile pretpostavke za izradbu novoga demokratskog Ustava. Republika Hvatska postaje nositelj političkog i gospodarskog suvereniteta, funkcija Predsjednika Predsjedništva SRH promijenjena je u funkciju Predsjednika Republike Hrvatske, izbrisane su socijalističke oznake iz naziva Republike i Ustava, izvršena je deideologizacija glede grba i zastave, uvedeni su novi nazivi; Predsjedništvo, Sabor, Vlada i Ministarstva Republike Hrvatske, dokinut je pojam društvenoga vlasništva i najavljena njegova pretvorba u druge oblike. Odmah zatim velikosrpska politika organizira četnički odmetnički terorizam, pobunu u Kninu 17. kolovoza, želeći osporiti demokratski izabranu vlast u Hvatskoj, a okupacija dijela hrvatskog ozemlja i prekid glavnih prometnica (tzv. balvan revolucija) trebali su dovesti do sloma političkog i demokratskog života Republike Hrvatske.

Dana 22. prosinca 1990. Sabor Republike Hrvatske prihvatio je Demokratski Ustav – dokument koji je temeljna demokratska iskaznica svake države. Rad na Ustavu, stvaranje državnih temelja uopće, sustavno je bilo popraćeno nizom terorističkih akcija protiv ustavnog djelovanja, a od strane četničkih skupina kojima je umiješno manipulirala jugoslavenska i velikosrpska oligarhija. Predsjedništvo SFRJ donijelo je 9. siječnja 1991. naredbu da se u roku od deset dana imaju razformirati sve oružane jedinice, koje nisu u sastavu jedinstvenih oružanih snaga SFRJ. Predsjedništvo, također, odlučuje o angažiranju armije za tobožnje razdvajanje zaraćenih snaga. Dana 24. siječnja te su se odluke ponovo potvrdile. Bio je to pokušaj legalizacije izravnih operacija JNA u pomaganju srpskim pobunjenicima i četničkim dobrovoljcima.

U suočenosti s jasnim prijetnjama da se «milom ili silom» spriječe i slome daljnji procesi demokracije u Hrvatskoj i ravnopravni razgovori o budućim odnosima u savezu suverenih republika, bio je nužan referendum, slobodno očitovanje volje hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske, da bi se i pred očima svijeta mogao jasno postaviti zahtjev za međunarodno priznanje. Kako je još prije izbora JNA razoružala teritorijalnu obranu Hrvatske, goloruka Hrvatska je intenzivno jačala policijske snage u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, a 28. svibnja 1991. održana je prva smotra zbora narodne garde (ZNG), kao začetka oružanih snaga Hrvatske vojske. Na referendumu 19. svibnja velika većina građana Republike Hrvatske izjasnila se za hrvatsku državnu samostalnost. Vodeći računa o odnosima unutar SFRJ i stavu međunarodne zajednice, Hrvatska je, zajedno sa Slovenijom, zauzimajući se za mirno rješenje jugoslavenske krize, predložila konfederalistički nacrt novoga ustrojstva bivše jugoslavenske tvorevine u savez samostalnih republika kao suverenih država. Kako je poznato, dogovori koji su trajali od ožujka do lipnja nisu dali nikakve rezultate. Oslanjajući se na rezultate referenduma, Sabor Republike Hrvatske donio je 25. lipnja 1991. odluku o samostalnosti, koju je istoga dana donijela i Skupština Republike Slovenije.
Vrlo brzo uslijedile su vojne reakcije, i JNA je, uz stanovitu potporu nekih međunarodnih čimbenika, započela rat u Sloveniji. Taj je rat ubrzo internacionaliziran 7. srpnja 1991. na sastanku na Brijunima, kada je donesen Memorandum o promatračkoj misiji snaga EZ-a za Sloveniju, a samo uvjetno za Hrvatsku. Tada je Hrvatska prihvatila moratorij na svoju odluku o samostalnosti u trajanju od tri mjeseca. Rat je doskora u punom jeku zahvatio Hrvatsku. Prvi vojni napad vojne avijacije na hrvatska sela kod Vukovara zbio se 13. srpnja 1991. Započela je i Konfederacija o Jugoslaviji u Den Hagu koja je trebala pronaći cjelokupno rješenje jugoslavenske krize. EZ pokazuje nemoć i iznosi problem pred Vijeće Sigurnosti. Dana 25. rujna 1991. Vijeće sigurnosti će donijeti Rezoluciju 271 o potvrdi mogućnosti angažiranja mirovnih snaga UN u Hrvatskoj i drugim republikama bivše Jugoslavije. Kako su jugo-srpske snage protiv Hrvatske započele otvoreni rat, i kako se prilike ni u kom pogledu nisu izmijenile, a po isteku moratorija, dan ranije, jugoslavenska avijacija raketira samo središte Zagreba i Banske dvore (rezidenciju Predsjednika RH), Sabor Republike Hrvatske je 8. listopada 1991. donio odluku o raskidu svih veza sa SFRJ i Hrvatsku proglasio samostalnom i suverenom državom.

Dotle JNA, uz pomoć velikosrpske oligarhije, širi bojišnicu na hrvatskoj zemlji. Odgovor hrvatskog naroda je bio odlučan otpor od Dubrovnika do Zadra, od Šibenika do Vukovara, od Petrinje do Pakraca, od Karlovca do Osijeka, od Županje do Vinkovaca i svih onih mjesta i sela gdje su Hrvati doživjeli nezapamćen egzodus i etničko čišćenje.

Europska zajednica je imenovala Arbitražnu komisiju istaknutih pravnika koji su trebali ispitati imaju li bivše jugoslavenske republike pravo na državnu samostalnost i međunarodno priznanje. Komisija je 7. prosinca 1991. zaključila da Jugoslavija kao država više ne postoji. Hrvatska odlučnim otporom u Domovinskom ratu i nizom diplomatskih poteza napokon otvara oči međunarodnoj zajednici: Jugoslavija se, u sklopu velikosrpskih hegemonističkih pretenzija ne može održati. Ministarsko Vijeće EZ-a 17. prosinca nakon burne rasprave donosi odluku da je nužno priznati republike koje ispunjavaju međunarodne uvjete.. Posebnu ulogu u procesu hrvatskog osamostaljenja i dobivanja međunarodnoga priznanja imaju Sveta Stolica i Papa Ivan Pavao II. Sveta Stolica čini presedan i među prvima, 13. siječnja 1992. priznaje Hrvatsku (i Sloveniju) kao samostalnu i suverenu državu. Konačno 15. siječnja 1992. zemlje članice EZ-a nakon stanovita krzmanja priznaju Sloveniji i Hrvatskoj suverenost i samostalnost..
U teškoj i osjetljivoj diplomatskoj borbi prema odlukama hrvatske državne politike Sabora Republike Hrvatske donosi se Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica i manjina, a 2. siječnja 1992. Hrvatska prihvaća Vanceov plan, koji podrazumijeva prekid ratnih sukoba, dolazak mirovnih snaga UN, te postupnu i mirnu reintegraciju okupiranih hrvatskih ozemlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Primirje, potpisano u Sarajevu, stupa na snagu 3. siječnja 1992., ali na bojištima ga agresor stalno krši. Dana 22. svibnja 1992. na 146. zasjedanju Glavne Skupštine OUN donosi se odluka o prijamu republike Hrvatske kao slobodne, suvrene i smaostalne države..

Tako su se ostvarile višestoljetne težnje hrvatskog naroda o slobodnoj i neovisnoj državi. Ostvarile su se, zahvaljujući hrvatskim Braniteljima na ratištima u obrambenom Domovinskom ratu i politici hrvatskoga vrhovništva koje je razboritošću i odlučnošću uspjelo prebroditi različite prepreke i tragične trenutke. S ništa manje napetosti razvijali su se događaji i u sljedeće tri godine.

Izvor: Hrvatska lađa

Croatian English French German Hungarian Italian Russian Spanish

Trenutno gostiju

Trenutno aktivnih Gostiju: 41